Jdi na obsah Jdi na menu
 


Sa'adja al-Fajumi II

Kalif al-Muktadir i njegovi dostojanstvenici, nisu imali vremena niti su bili raspoloženi da se bave ovim pitanjem.
Imali su mnogo ozbiljniji problem da se njime bave.
Izbila je pobuna u prestonici bagdadskog kalifata i pokušavali su da zadrže presto i sačuvaju svoje živote.
Kalif al-Muktadir je na kraju ubijen, probo ga je njegov ubica, a presto mu je oteto u oktobru 932. godine samoimenovani vladar al-Kahirin.
Ovaj samoimenovani vladar, al-Kahir, bio je tako siromašan da nije imao odgovarajuću odeću u kojoj bi mogao stati pred ljude da bi čuo njihovu zakletvu odanosti.
Siromaštvo ovog samoimenovanog kalifa zloupotrebio je Sa'adjin neprijatelj Aaron.

On je napunio džepove samoimenovanog vladara i njegovih dvorana zlatom i mitom, okrećući ovaj sukob u svoju korist.
Ovaj samoimenovani kalif naredio je da se David ben Zakaj postavi na presto egzilarha.

Nakon što je Sa'adja izgubio u sukobu s egzilarhom, zatvorio se u svoju samoću.
Okrenuo je svoju ljutnju, gnev i zlovolju prema Ananovoj doktrini koju je toliko mrzeo.
Sa'adja je napisao gotovo sva svoja dela nakon ovog događaja.
Upravo u to vreme je Sa'adja napisao svoje ključno delo,
האמונות והדעות.
Ovo filozofsko-etičko delo podeljeno je na deset poglavlja, svako poglavlje je posvećeno jednoj etičkoj obavezi.
Sve što su teolozi i filozofi objasnili a što se tiče odnosa prema Bogu, religiji, državi, zajednici i porodici, moglo se naći u ovoj knjizi.
U predgovoru Sa'adja pominje razloge koji su ga naveli da napiše ovu knjigu, i tu jasno definiše svoje teološke i filozofske poglede.

Da bih upoznao čitaoca sa prirodom Sa'adjinog dela, moram prekinuti moju naraciju da bih predstavio neke izvode iz predgovora knjige האמונות והדעות.
Ovde on piše:
Ako me neko upita šta me je navelo da napišem ovo delo odgovoriću; primetio sam da su ljudi podeljeni prema svojim religijskim verovanjima i razmišljanju u nekoliko skupina.

Prva skupina ide pravim putem; voljno se bore da dosegnu istinu i da u njoj uživaju.
Ovu skupinu ljudi imao je prorok na umu kada je rekao: Kad se nađoše reči tvoje, pojedoh ih, i reč tvoja bi mi radost i veselje srcu mojemu
... (Jeremija 15:16)
 
Druga skupina su ljudi koji čak i ako dosegnu istinu, nisu u nju ubeđeni i gledaju je s nepoverenjem.
Sumnjaju i na kraju sasvim odbace istinu.
Sveto pismo za te ljude kaže: Napisah mu velike stvari u Zakonu svom; ali mu se čine kao nešto tuđe
.. (Osija 8:12)
 
Naredna skupina ljudi veruje bez razmišljanja u sve.
Oni laž prepoznaju kao istinu i istinu kao laž; to je razlog zbog kog su večno izgubljeni.
Prorok za te nevažne ljude kaže: Neka se ne uzda u taštinu prevareni, jer će mu taština biti plata
. (Jov 15:31)
 
I na kraju, upoznao sam ljude koji nemaju očigledna uverenja; oni stalno menjaju svoje verske ideje i mišljenja, prelazeći sa jednog religijskog puta na drugi.
Danas veruju u nešto, ali ako sretnu neki problem koji ne razumeju, oni to ne pridaju svom ograničenom intelektu.
Oni teže da nađu grešku u veri i menjaju tu veru za neku drugu.
Mudri Solomon za te ljude kaže: Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnih prevara
.. (Mudre izreke 14:8)

Svojim srcem i dušom žalim te ljude i to je razlog zbog kog sam odlučio da pružim pomoć mojim suverničkim Izrailjcima.
Takođe će biti neophodno da se tako čini ubuduće jer verovanje mnogih koji se poistovećuju kao vernici nije iskreno a njihove ideje nisu čiste.
Nevernici se rugaju vernicima, podsmevaju im se.
To je katastrofa!
Oni se dave u dubinama svojih grešaka a ovde nema mudrog plivača koji bi mogao da se spusti po njih, da ih zgrabi i izvuče, čime ih spašava od propasti
.
 
Bog mi je dao određene talente i imam obavezu da koristim Njego dar i služim mu kako bih usmerio izgubljene ljude na put istine.
 
Sa’adja je uglavno prekorevao teologe i filozofe zbog lošeg obrazovanja omladine.
Njihov način obrazovanja, po njegovim rečima, prisilio je mlade ljude da veruju u himere i bajke.
Video je i veliki problem sa nakupljanjem i pamćenjem ogromnih količina informacija u mladom uzrastu, urađenom bez ikakve analize tih informacija.
Podupirao je svoje reči sledećim primerima iz svakodnevnog života:
 
Zemljoradnik, nakon što zaseje svoje polje, ne može otići da obradi sledeće polje ako želi da požnje ono što je posejao.
Vlasnik proizvodnog preduzeća ne može koristiti samo mašine za predenje ako takođe želi da proizvodi i tkanine.
Gradutelj ne može samo vezivati građevinski materijal
.

Svi gorepomenuti ljudi postići će svoj cilj samo ako ostanu strpljivi i nastave da rade do kraja. Neophodno je činiti isto kada prenosite informacije mladima.
 
Sa’adja je najverovatnije zasnivao to na svom ličnom iskustvu.
Ideje koje je napisao u svojoj mladosti su ponovo razmotrene i izmenjene u tekstovima koje je napisao u poznim godinama.
Drugim rečima, nakon što je uvideo kratkovidost misli i ideja svoje mladosti, izvršio je njihovu temeljnu analizu.
 
Na primer, u svojoj knjizi o Stvaranju sveta,
יצירה, koju je Sa’adja napisao dok je bio mlađi, shvatio je bukvalno alegorične izraze u Svetom pismu.

U toj knjizi, Sa’adja je opisao odnos Boga prema materijalnom svetu na sledeći način:
 
Bog prodire u sve stvari nežnim duvanjem zefira, koji je u direktnom dodiru sa vazduhom.
Bog prodire, kroz zefir, u sve njihove delove, kao i prodiranje, kroz zefir, vazduh je sadržan u svim telima.
Kroz taj zefir, Bog ima kontrolu nad celim svemirom i, na taj način, uzrokuje kretanje nebeskih tela. 1
Biblijsku reč,
כבוד, kao i talmudsku reč,
שכינה, razume kao duh živog Boga, i tačnije kao gore opisani zefir.
 
1 Videti
Grätz strana 300

Kasnije je temeljno analizirao alegorijske izraze u Svetom pismu i shvatio je da se ne mogu shvatati u bukvalnom smislu.
Udaljio se od svojih grešaka u knjizi,
אמונות ודעות, u kojoj je razumeo da je reč, כבוד, slava.
Sa’adja, kao i podržavaoci (islamske) filozofsko-religijske škole mu'tazilita, verovao je u čovekovu slobodnu volju. 2
 
​2 Učenja filozofske i verske škole mu'tazilita počela su da se šire u islamskom svetu od strane عطاء بن واصل Wasil ibn Ata, koji je umro 748. g.n.e.
Wasil ibn Ata se trudio da ujedini otkrivenje sa razumom.
Konzervativni muslimani su smatrali tu vezu otkrivenja i razuma za jeres i prepoznavali su sledbenike ove vere, mu'tazilite, kao otpadnike.
U Kur'anu nalazimo stihove koji se mogu razumeti kao manifestacije volje Alaha, ali drugi stihovi bi se mogli tumačiti kao manifestacija slobodne čovekove volje.
Mu'taziliti su označili ta mesta u Kur'anu, koja se mogu razumeti kao manifestacija Alahove volje, kao alegorična, i odlučili su da uče o slobodnoj volji čoveka. a)
Učenja mu'tazilita, s kojima je narod Izraelov došao u dodir, bila si podudarnija sa smislom Svetog pisma nego što su to bila učenja al-Ašʿarī الشعري, što je uticalo na Anana ben David ha-nasi i ananite.
Stoga je sledeći naraštaj napustio ideje al-Ašʿarījeve škole i usvojio princip slobodne čovekove volje. b)

 
a) Videti Georg Friedrih Kolb, Kulturgeschichte der Menschheit, treći deo, strana 151
b) Videti knjigu,
עץ חיים, od Aarona ben Elijahua iz Nikomedije.